Fakultet hrvatskih studija SveuÄiliÅ¡ta u Zagrebu
Nositelj projekta izrade Topoteke âZagreb povijesni centarâ tijekom prve dvije godine bio je Odjel Hrvatski studiji SveuÄiliÅ¡ta u Zagrebu (od 2020. Fakultet hrvatskih studija), a od 2021. godine ovu ulogu preuzima Državni arhiv u Zagrebu.
Hrvatski studiji osnovani su 16. studenoga 1992. godine te kao visokoobrazovna i znanstvenoistraživaÄka ustanova SveuÄiliÅ¡ta u Zagrebu i Republici Hrvatskoj koordiniraju znanstveno-nastavne i znanstvenoistraživaÄke djelatnosti u podruÄju druÅ¡tvenih i humanistiÄkih znanosti te u interdisciplinarnom podruÄju znanosti, a posebno su posveÄeni prouÄavanju hrvatskog druÅ¡tva kroz njegove razliÄite povijesne dimenzije te prouÄavanju i afirmaciji hrvatske znanosti, obrazovanja i kulture kako u Hrvatskoj tako i u svijetu.
S posebnim interesom za prouÄavanje razliÄitih sastavnica hrvatskog druÅ¡tva unutar i izvan Republike Hrvatske te za njihov dugoroÄno održiv i usklaÄen razvoj, Hrvatski studiji izvode i koordiniraju djelatnosti iz djelokruga SveuÄiliÅ¡ta u Zagrebu, drugih visokih uÄiliÅ¡ta u Republici Hrvatskoj i javnih istraživaÄkih instituta, kao i ustanova usmjerenih na prouÄavanje hrvatskog druÅ¡tva te na prouÄavanje i afirmaciju hrvatske kulture, obrazovanja i znanosti, te se angažiraju u uspostavi i povezivanju srodnih ustanova u Republici Hrvatskoj i u svijetu.
Odsjek za povijest jedan je od odsjeka Fakulteta hrvatskih studija, a graÄa objavljena na web-stranici Topoteke âZagreb povijesni centarâ tijekom prve dvije godine njenog postojanja prikupljena je i obraÄena u sklopu dvaju kolegija (Humanistika u informacijskom dobu i Arhivistika za povjesniÄare).
Državni arhiv u Zagrebu
Državni arhiv u Zagrebu razvio se iz pismohrane Kraljevskog slobodnog grada Zagreba i tradicije Äuvanja povelja koje su utvrÄivale gradska prava i slobode.
Prvi pisani izvor Gradskog arhiva o Äuvanju gradiva potjeÄe iz 1572. godine, a govori o važnim poveljama u zasebnoj Å¡krinji u sakristiji crkve svetog Marka u posebnom spremiÅ¡tu zvanom cancellus. Iz pisanih izvora 17. stoljeÄa saznajemo da je spremiÅ¡te bilo osigurano Äetirima bravama Äije su kljuÄeve Äuvali Äetiri gradska senatora. Gradivo je prvi puta bilo popisano 1774. godine u sklopu upravnih reformi Marije Terezije i Josipa II. i tom je prilikom bio izraÄen abecedni upisnik Elenchus, a gradivo razvrstano na serije izvornika (originalia) i prijepisa (transumpta), sreÄeno po svežnjevima (fascikulama) i djelomiÄno popisano.
Tijekom 19. stoljeÄa nastavljeno je sreÄivanje i odvajanje arhivskog od registraturnog gradiva, a povijesni su spisi smjeÅ¡teni u Å¡krinje i pohranjeni u gradskoj pismohrani. Krajem 19. stoljeÄa obavljena su i prva odabiranja i izluÄivanja spisa nastalih od 1851. do 1875. godine.
Godine 1883. Gradsko vijeÄe povjerava Ivanu Krstitelju TkalÄiÄu izdavanje Povijesnih spomenika grada Zagreba prilikom kojeg on sreÄuje i objavljuje gradivo nastalo do 1526. godine. Gradivo nastalo do 1850. godine sredio je Emil Laszowski kojemu je grad poslije TkalÄiÄeve smrti 1905. godine povjerio nastavak izdavanja Spomenika.
ZakljuÄkom Gradskog poglavarstva od 11. svibnja 1907. godine osnovana je Gradska knjižnica i muzej u Äijem je sastavu bio i Arhiv grada Zagreba. Uprava nad Arhivom bila je povjerena DruÅ¡tvu âBraÄa Hrvatskog Zmajaâ na Äiji poticaj su i bile utemeljene ove gradske ustanove. StruÄno rukovanje i nadzor nad Arhivom druÅ¡tvo je povjerilo Emilu Laszowskom koji je iste godine prenio Å¡krinju s ispravama nastalim do 1526. u kulu nad Kamenitim vratima. Ostatak gradiva pronaÅ¡ao je u neprikladnim prostorima Gradske vijeÄnice, nesreÄenog i u loÅ¡em stanju te dio istog takoÄer prenio u spomenutu kulu.
Temeljem zakljuÄka Gradskog poglavarstva iz 1914. godine, arhivsko gradivo nastalo do 1848. prenijeto je iz kule nad Kamenitim vratima kao polog u novoizgraÄenu zgradu Zemaljskog arhiva (danas Hrvatskog državnog arhiva), a narednih godina predani su u polog Zlatna bula, neki gradski statuti i gradivo nastalo do 1858. godine. Grad je ostao vlasnik gradiva i svake je godine do 1944. novÄano podupirao njegovo uzdržavanje dok se Zemaljski arhiv obvezao gradivo srediti i popisati. Ravnateljstvo Zemaljskog arhiva vodilo je upravu nad Gradskim arhivom, a Emil Laszowski postao je njegov kustos.
Godine 1945. gradivo nastalo radom Poglavarstva slobodnog kraljevskog grada Zagreba (1242. â 1850.) bilo je u pologu u Zemaljskom arhivu dok se veÄi dio gradiva nastalog radom Gradskog poglavarstva Zagreb (1850. â 1945.) nalazilo u Gradskoj vijeÄnici u neprikladnim i vlažnim prostorima, nesreÄeno i nepopisano. Tijekom godina novonastale gradske upravne jedinice stvarale su svoje priruÄne pismohrane pa se to gradivo nalazilo u raznim neprimjerenim prostorima pojedinih gradskih ureda, razbacano po cijelom gradu. Iz tih je razloga zakljuÄkom IzvrÅ¡nog odbora Narodnog odbora grada Zagreba od 11. rujna 1945. godine osnovan
Povijesni arhiv grada Zagreba, Povjerenstvo za ureÄenje gradske arhivske graÄe
koje je djelovalo u sastavu Prosvjetnog odjela Narodnog odbora grada Zagreba. Zadatak su mu bili âposlovi oko ureÄenja i voÄenja Gradskog arhiva kao posebne prosvjetne ustanove koja Äuva spise starijih godiÅ¡taâ¦â.
Najprije se zapoÄelo prikupljati arhivsko gradivo nastalo radom ukinutog Gradskog poglavarstva Zagreb (1850. â 1945.), njegovih odjela i ustanova. S vremenom se proÅ¡irio djelokrug Arhiva i nastavilo se prikupljati arhivsko gradivo likvidiranih gospodarskih udruženja i poduzeÄa, banaka i novÄarskih zavoda, druÅ¡tava i udruga, Å¡kola te zdravstvenih i socijalnih ustanova. TakoÄer se stvarala priruÄna knjižnica, a 1947. godine pridružuje joj se knjižna ostavÅ¡tina povjesniÄara Ferde Å iÅ¡iÄa.
Godine 1947. Povjerenstvo prerasta u Arhiv grada Zagreba i dodijeljene su mu na koriÅ¡tenje zgrade na Gornjem gradu u OpatiÄkoj 29 i Demetrovoj 15. Sekretarijat za prosvjetu i kulturu Narodnog odbora grada Zagreba donio je 16. veljaÄe 1960. rjeÅ¡enje (HR-DAZG- Državni arhiv u Zagrebu, spis br. 04/6-2855/2) kojim se naziv Arhiva mijenja u Historijski arhiv u Zagrebu, a 1965. preuzima dio arhivskog gradiva koje je od 1914. bilo u pologu u Hrvatskom državnom arhivu.
Odlukom o odreÄivanju podruÄja na kojima arhivi vrÅ¡e arhivsku službu 1963. godine proÅ¡iruje mu se teritorijalna nadležnost na Å¡iru okolicu Zagreba od Svetog Ivana Zeline, Dugog Sela i Sesveta do Jastrebarskog, Samobora, Velike Gorice i ZapreÅ¡iÄa ta na podruÄje veÄeg dijela Hrvatskog zagorja. Kasnijih godina je smanjen prostor teritorijalne nadležnosti na sadaÅ¡nji.
Godine 1993. Arhiv mijenja ime u Povijesni arhiv u Zagrebu, a 1997. dobiva današnji naziv Državni arhiv u Zagrebu.
Sve do kraja 20. stoljeÄa Arhiv je koristio i zgradu u Demetrovoj 15 koja je unutraÅ¡njim prolazom bila spojena sa zgradom u OpatiÄkoj 29, a kad Grad Zagreb 1998. godine dodjeljuje Arhivu na koriÅ¡tenje novi objekt u Aveniji Dubrovnik 36, iz zgrade u Demetrovoj 15 iseljeno je arhivsko gradivo, prolaz je zatvoren, a zgradu nakon toga koristi Sabor Republike Hrvatske.
U novo i moderno ureÄeno arhivsko spremiÅ¡te u Novom Zagrebu tijekom 2000. godine preseljen je jedan odjel za sreÄivanje te arhivsko gradivo u njegovoj nadležnosti i danas se veÄinom preuzimaju nove akvizicije.
Danas Državni arhiv u Zagrebu djeluje na dvije lokacije, u OpatiÄkoj 29 i Aveniji Dubrovnik 36.
